Nina Cvijović, zaljubljenik u život, koja sa osmehom koji nosi može slobodno da kaže da je i život zaljubljen u nju. Završila je filološki fakultet odsek za španski jezik i hispansku kulturu i iza nje je njen prvi roman „Rimska priča“. 2015 godine kreativnost pobeđuje struku, i prvom samostalnom izložbom „Čajanka“ vraća se na street art scenu pod imenom Di Ujdi. Pročitajte kako nas je Nina inspiriasala i postala naše lice inspiracije
Tvoj prvi susret sa ovim vidom umetnosti -kako i kad si otkrila street art?
Velike prekretnice u životu dogode se uvek spontano. Sve je počelo pre gotovo deset godina. Tada sam bila učenica srednje Grafičke škole na odseku za grafički dizajn. Znatiželja i buntovnost najviše su obeležile taj period. Želela sam da otkrijem sebe i da se iskažem. Bila sam veoma kritična prema društvu i normama koje su mi izgledale kao nametnuti obrasci života i razmišljanja iz kojih je bilo neophodno izvući se i pronaći svoj put. Nesvesno sam tražila street art, a onda je on pronašao mene.

Zašto Di Ujdi?
Ujdi je zanimljiva kombinacija slova od koje je nastalo ime. Ako je nekada i nešto značilo, vremenom se samo stopilo sa mnom i postalo moje drugo ime.
Odakle crpiš ideje i šta je inspiracija za tvoje radove?
Ideje i motivi šablona uvek su bili u skladu sa trenutnim interesovanjima. Najpre je to bila muzika. Sećam se jednog šablona karakterističnog za taj period gde sam ispod slike napisala: “Punk is not just a fashion statement”. Nakon toga više sam se okrenula uticajima vizuelne umetnosti. Bila sam očarana nadrealizmom i pop-art-om. Jedan od umetnika na koga sam se ugledala bio je i poznati belgijski slikar Rene Magrite, pa je usledio i šablon lule koji sam kombinovala sam siluetom ruke. Pored toga počela je sve više da me zanima književnost. Neke od šablona posvetila sam španskom pesniku Federiku Garsiji Lorki čije su pesme kasnije bile nadahnuće za još mnogo radova. Motivi koji su se smenjivali u radovima najviše su pratili moje odrastanje, istraživanje umetnosti i promišljanje sveta oko sebe. Veliku ulogu odigralo je i obrazovanje jer sam od Srednje škole za grafički dizajn pa do Filološkog fakulteta imala priliku da se posvetim i upoznam sa vizuelnom umetnošću i književnošću.
Postoji li motiv po kome si prepoznatljiva ili to zavisi od raspoloženja i trenutka?
Više mi se dopada da istražujem i isprobavam, ali kada sve sagledam, dosta radova posvetila sam ženskoj figuri i portretima.
Tvoj stil je veoma specifičan i prepoznatljiv, kako bi ga opisala?
Mislim da sam isuviše subjektivna u pogledu svog rada. To ću ostaviti posmatračima.
Place to be – Mesto u gradu na kome bi volela da ostaviš svoj potpis?
U poslednje vreme pažnju mi zaokupljaju krovovi zgrada, pomalo skriveni ali i vidljivi oku koje traga. Takva mesta su suptilni posmatrači celog grada. Savršeno mesto za jedan rad.
Da li ti se dopada činjenica da se sve više devojaka pojavljuje na street art sceni?
Veoma me raduje celokupno buđenje svesti i jednog i drugog pola. U svemu je potrebna ravnoteža. Street art je za deset godina, koliko sam uključena u ovu priču, doživeo veliki preobražaj i napredak. Neminovno je da se sve više devojaka oprobava u ovoj vrsti umetnosti.
Šta misliš o primeni street art-a na modne detalje, aksesoare, garderobu…I imaš li ti svoj omiljeni komad?
Oduvek sam volela spajanje različitih umetnosti. To je i deo mog umetničkog izražavanja koje uključuje street art, književnost, a sada i modu. Promene su uvek poželjne. Street art je od nelegalne umetnosti ušao u galerije i postao opšte prihvaćen. Prenošenjem na garderobu, enterijer, nameštaj, pokazuje da je veliki centar nadahnuća. Trenutno osmišljam jedan takav komad, pa se nadam da će biti omiljen, i meni, a i drugima.

Pored svega baviš se i primenjenom umetnošću, prvenstveno modnim assesoarima, kako je to sve počelo?
Brend torbi i nakita DI U DI zaživeo je početkom ove godine. Sama ih dizajniram i šijem. Uspela sam da svoju ideju praktičnog ranca koji je jednostavan, minimalan i višefukncionalan pretvorim u gotov proizvod. Raduje me što sam pronašla još nešto u čemu uživam dok radim. Jedva čekam da u narednim kolekcijama ostvarim ideju spajanja street art-a i rančeva. Izgledaće kao mali nosivi zidovi.

Take a book (preporuka knjige za čitanje od tebe), i koliko ljudi zna da si napisala i objavla svoju knjigu “Rimska priča”?
Jedan od književnika koji su me očarali poslednjih godina jeste Žoze Saramago, portugalski pisac i nobelovac. Teško mi je da izdvojim samo jednu knjigu, ali od svih predivnih koje su namerno stigle do mojih ruku, Sedam sunaca i sedam mesečina, Slepilo, Smrt i njeni hirovi, poslednja koju sam pročitala, Sva imena, ostala mi je najbližem sećanju, tako da nju preporučujem. Volim njegovu fantastiku, lakoću sa kojom piše i način na koji čitaoca uvodi u sasvim novi svet koji je samo delićem sekunde iskliznuo iz stvarnosti. Bićete očarani!
Knjigu Rimska priča počela sam da pišem na drugoj godini fakulteta kao deo kursa kreativnog pisanja koji drži naš pisac fantastike Zoran Živković. U tom trenutku nisam ni zamišljala da će rukopis nakon malo više od dve godine biti uobličen i izdati. Književnost je pored vizuelnih umetnosti moja druga ljubav. Veoma mi se dopala igra stvaranja novog sveta u kome je pisac taj koji se poigrava sa junacima, vremenom, a i čitaocima. Pisanje se dosta razlikuje od crtanja, zahteva drugačije promišljanje. Kada je 2013. godine objavljena knjiga nisam mnogo pažnje posvetila promociji. Taj deo priče me je opterećivao i čini mi se da nisam uspela da sagledam kako bih to izvela. Na kraju, verujem da je Rimska priča stigla samo do onih ljudi koji me poznaju, a vole i da čitaju. Kao prvenac ova knjiga je moja velika škola pisanja kroz koju sam prošla, a i razumevanje celokupnog putovanja knjige od rukopisa do publike.
Da li više voliš da radiš četkicom ili sprejem?
Ako radim napolju više mi se dopada da radim sprejom, ali ako su je u pitanju pripremanje slike, opredeljujem se za četkicu.
Omiljeni grafit/mural ili poruka i zašto?
Ako bih izdvojila neki mural u Beogradu to bi zasigurno bio La Santa del Belgrado u Karađorđevoj ulici. Remedov stil crtanja mi se veoma dopada kao i ideja predstavljanja čuvarke grada u formi boginje koja u zagrljaju čuva sve simbole grada. Takođe, mesto blizu pristaništa savršeno je za ovaj mural.
Inspirishi nas u 3 reči?
Veruj u sebe.
Šta misliš odakle popularizacija street art kulture odjednom?
Ne bih rekla da se to dogodilo odjednom. Street art je prešao veliki put da bi danas bio prihvaćen i željen, ali i dalje ne svuda i ne u potpunosti. Ono što je ključno za sve veću popularizaciju street art-a nalazi se u njegovoj suštini, u pozivu na promenu.
Ljudi koji su tebi inspiracija i neka tvoja poruka za kraj?
Najveće nadahnuće su mi ljudi koji su uspeli da pronađu svoj cilj i ostvare se, bilo u umetnosti ili nekom drugom polju. Verujte u sebe i svoje ideje.
