On je poznati srpski ilustrator, stripar, karikaturista i grafički dizajner. Rođen u Pirotu 1962. godine, a pre Facebooka nije ni znao da van njegove sobe ljudi postoje. Opisan je kao „svaštojed novih tehnologija“, zahvaljujući čemu svakog dana podari po neku dobru ilustraciju, a njegove ilustracije su toliko karakteristične i prepoznatljive, da ne morate ni da pročitate ko je autor – očigledno je. Politikin Zabavnik i izdanja Kreativnog centra nemoguće je zamisliti bez njega i njegovih ilustracija, a pre toga je od 1984. svoje crteže objavljivao u više od desetak časopisa i magazina i ilustrovao oko 200 knjiga za decu. Živi i stvara u Beogradu, i nikad nije ozbiljan. Predstavljamo vam Dobrosava BOBA Živkovića.
- Da li je istina da si imao trojku iz likovnog?
Ne samo trojku iz likovnog, ja sam bio vlasnik čopora trojki. Imao sam trojku iz likovnog zato što loše crtam (“stripadžija”), trojku iz matematike zato što crtam umesto da brojim, trojku iz srpskog zato što nemam pojma kakva je “jesen u mojoj ulici”, trojku iz fizičkog zato što postojim. Majka je toliko kukala da mi poprave trojke da je garant rodonačelnica mita & korupcije. Džaba im, još crtam (stripski), još ne umem ni za jamb da računam, nikad neću moći da istrčim 100 metara (ni deset!)…(da “trčim” ???)
- Da li si crtanje kao svoj poziv odabrao sam ili je crtanje na neki način odabralo tebe?
Ja sam najgori ninja na svetu, najgora balerina, najgori govornik, ne razumem se u sport, kola, istoriju, nemam sluha, ritma, mere ni memorije. Ja “ni za šta nisam” (bio)… a deca se nisu baš gurala na šalteru za buduće ilustratore i dečije ilustratore. Neki izbori u životu traže toliko da se posvetiš, toliko da se žrtvuješ, da samo sudbina može da te natera tim putem.
- Kako su izgledali počeci bavljenja ilustristracijom i ko su ti bili neki prvi uzori u crtanju?
Velika je mogućnost da ja ne volim da crtam, nego da samo volim da čitam knjige. Bitno mi je da bude fantastika, a da li na zmaju doručkuje banda patuljaka, ili se on raspravlja sa Snežanom, sve mi je jedno. Crtam zato što nemam dovoljno mašte, ne zamišljam šta se događa, nego nacrtam da bih video knjigu. Zato sam počeo da crtam kada sam počeo i da čitam. Ne umem da nacrtam “slobodnu temu”.
- Kako si profilisao svoj stil po kojem si naširoko prepoznatljiv, i kad si znao da je to to?
Ne verujem da imam svoj stil, ja kradem stilove. Imitiram bolje od sebe. Crtam sve što mi padne pod ruku, od horora , preko reklama do dečijih knjiga. Ono što mislite da je moj stil verovatno je “moj stav”. Možda prepoznajete mene. (ja sam zaboravio pola svojih radova i ne verujem da sam nekada mogao tako da crtam:-))
- Koliko ljudi zna da si ilustrovao naslovnice za sprsko izdanje Tolkinovih „Gospodara Prstenova“ i kako si se ti osećao kad su te pozvali da to uradiš?
Ne znam koliko ljudi zna. Ja nisam verovao ni da postoje ljudi van moje sobe pre Fejsa, a kamoli da neko gleda moje crteže ;-).
Moguće je da nikada pre i nikada posle Tolkina nisam bio srećniji, uplašeniji, histeričniji (i sve drugo sto se dogodi ljudima u panici i euforiji, a završava se na “nešto-nešto-eniji”). Znam da sam vrištao (što je normalna pojava kod mene), skičao (takođe), plakao i ispsovao jednog poznatog pisca koji je probao da pljuje Tolkina.
- Kako stojiš sa stripovima i koji bi strip junak ti bio?
Tarzan
(vrlo elegantno-popunjen, alergičan na džunglu, majmune i vlagu, koji mrzi lijane i veverice…)..ili..
Silver Surfer
(vrlo elegantno-popunjen, alergičan na ljude, sa strahom od daske i visina …)..ili..
Konan
(vrlo elegantno-popunjen, alergičan na nasilje, sa klimom i kompjuterom..)..ili..
Bilo koji lik iz Alan Forda
(vrlo elegantno-popunjen)
- Da li je bilo trenutaka da se ljudima nisu dopale tvoje ilustracije, ili kad su drugi imali ideju kako ti to treba da nacrtaš, i šta onda?
Bez prekida se to događa. Moja mama ne voli šta crtam (“opet tvoji bezobrazluci..”UHAPSIĆE TE NEKO”), moje izdavače nerviram generalno, mnogo puta ja ne volim šta sam uradio, često se klijent i ja ne složimo da je to “najbolji-crtež-na-svetu-i-kakve-veze-ima-što-je-jazavac-go-i-što-drži-njihovu-supu-perajima”. To je cena koju plaćam. Mislim da su jednake gomile mojih objavljenih i odbačenih radova. Nadam se da ću ceo život raditi po svom, za sebe. Imam sreće pa se to često sviđa i drugima. Kada se ne svidi – nema para. Nije to neka velika cena da se plati.
- Svaki tvoj crtež je praktično kratak vic, kako uspevaš da zadržiš zdrav humor po kome si specifičan i postoji li neki recept za to?
Ja tekstom razgovaram sa autorom. Ni u razgovoru ne umem da budem ozbiljan, tako da i kad docrtavam tekst ja se kreveljim. Kada mi se tekst sviđa, ja se (crtežom) kikoćem, kada ne volim tekst, ja ga (crtežom) zavitlavam. Humor vidite zato što ne umem da budem ozbiljan.
- Knjige koje bi voleo da ilustruješ?
Ni jednu posebno. Knjige koje volim su kao susret sa starim prijateljem, a knjige koje su mi strane kao novo prijateljastvo. Oba su radost.
- Šta misliš, da li nam i dalje “samo Ale fale” ili nam fali nešto drugo?
Fale nam Ale. I Karakondžule i Zmajevi. Puna mi je samoposluga Prinčeva i Princeza koje kmeče i Junaka i Junakinja koji se busaju u grudi (ok.više se busaju Jun(a)ci). Buka je velika. Zmajevi su odavno ugroženi.
- Postoji li neka boja koju ne voliš da koristiš?
Bilo koja politička. Sve su gadne.
- Da li te svi koji te upoznaju pitaju da im nacrtaš nešto ili da ih nacrtaš?
Lakše crtam nego što (pišem odgovore na pitanja!) nego što razgovaram, tako da je i meni lakše da nacrtam nešto, nego da ispišem posvetu. (mada mi se češće obraćaju sa “komšija ispali su vam ključevi” “kad ćes da se oženiš”, “nemojte na tu stolicu slomiće se”…”jeste normalni obucite se”)
Place to be – mesto koje te nikad ne ostavi ravnodušnim
Pirot, Njujork, stara Planina, Pariz, Kosančicev venac, Japan, stari Merkator, Rovinj…
- Take a book – preporuka knjige po tvom izboru
Ime vetra – Patrik Rotfus