Peđa Rusić je mlad talentovan dizajner, ilustrator ili kako on to voli da kaže za sebe „vizuelni guru“. Od skoro i osnivač „školice “ za dizajn „Tipsy Pixel“ (https://www.facebook.com/tipsypixel/?fref=ts) gde te neke osnove dizajna, pokušava da prenese na svakog ko je za to i zainteresovan. Svi vi koji želite slobodno mu se obratite i izaberite jedan od programa koji želite. Peđa vam nudi tri plana – od početnika do eksperta. Za sve informacije čekirajte FB stranicu „Tipsy Pixel“ ili pišite na adresu tipsypixel@gmail.com
Pored radnog stola, koji je inače savršeno pedantan, organizovan i uredan za jednog kreativca stoji lampa od bubnja za veš mašinu. Peđa kaže da je ideja bila ćaletova, a da je on samo levo smetalo koje mu ponekad pomaže oko tih stvari, a takođe je i obrnuto jer i Peđa sam non stop pravi neke skalamerije i čudne stvari. Super mu je inspiracija, kako uvek od neke jednostavne stvari može da se napravi nešto inovativno i zanimljivo. Tu logiku pre svega koristi u svom radu kao jeftine trikove, gde kroz reciklažu starih radova izmiskuje i napravi nešto novo.
Za sebe kaže da je jednostavan čovek, ali baš, i da sem rada ostatak vremena – igra igrice. Voli gaming i obožava svoju Destiny konzolu. To je skontao da mu je najbolji release svih emocija, stresa, bola nakon 24h smišljanja nekog rešenja, domaćih za studente, šta će sutra da jede itd.
Po njemu, toliko inspiracija, priča, ideja, muzike i previše dobrih stvari se krije u svemu tome, da jedva čekam uvek nešto novo da vidim, iskusim.
Nema trip da od njegovih radova, postoji baš jedna stvar da se izdvoji i da potkopa drugi rad. Uvek se trudio da iz svake kategorije, da li stila, ili same tematike zađe u svaku kategoriju sto se tiče ikonica. Tako da je iskreno ponosan na apsolutno sve svoje radove i sve ih podjednako voli i misli da kad ih staviš sve onako jedno do drugog, teško mozes da nađeš favorita kad su svi radovi nekako unikatni i unikatno prezentovani. Ako bi morao da izdvojii nešto to je ikonica / logo za Floopi
Nikad nije zaživeo proizvod, iscimao se za jedno veče za taj posao. Prvi put je radio dosta jače detalje, i ozbiljnije se pozabavio tematikom i materijalima. U 4-5 a.m kada je poslao icon, klijent se javlja pola sata kasnije iz New York-a ( koji mu je sada na osnovu tog posla postao jako dobar prijatelj) i iz apsolutne sreće mu se zahvaljuje i hvali njegov rad. Kaže da u suštini potajno živi od tih momenata i to mu daje svu moguću snagu da nastavi dalje sa radom.
Od muzike gotivi japanske artiste, od Nujabes-a, Ecosystem do tipa LAMA bendova i umetnika. Najviše je ušao u taj trip sa anime i manga kulturom koja je kao i gaming dosta prominentna u njegovom životu. Sem toga odrastao je uz gotivan „mjetal“ i sve sto je masa gotivila, tako da metal će mu uvek biti u srcu, dok sluša Hatsune Miku i skačem od sreće kao mala curica. Posledni period dosta sluša Progressive Rock, gde su bendovi tipa Yes, King Crimson, Emerson Lake & Palmer i tipa Rush i Genesis. „Place to Be“ mu je kuća, a za čitanje preporučuje stripove.
Svratili smo jedno popodne do škole, i evo šta nam je Peđa ispričao o sebi i svom radu. Video pogledaj Ovde