- Sebe želiš da predstaviš kako?
Kao diplomiranog pravnika koji je pobegao od svoje profesije u svet fotografije, pa ga nadomestio video produkcijom, malo brendigom i izradom sajtova 🙂
- Kada si zapravo zakoračio u svet fotografije i kako se razvila tvoja ljubav prema fotografiji?
To je bilo 98. godine. Dobio sam prvi aprat (digitalni) – Sony Mavica 0.8 mpix i trošio je diskete. Vozio sam skejt, tako da su mi skejteri bili početna inspiracija.
- Koji motivi te najviše privlače i šta je to što naviše voliš da fotografišeš?
Najviše volim da fotografišem portrete, izazov mi je da izvučem iz osobe nešto što ni ona ne zna da ima u sebi.
- Šta po tebi neko mora da poseduje da bi bio fotograf?
Strpljenje, viziju, samokritičnost, samopouzdanje i želju da se konstantno usavršava.
- Analogna ili digitalna fotografija, crno bela ili u boji?
Ceo život sam u digitalnoj fotografiji i post produkciji, što ne znači da ne bih voleo da se oprobam u nekoj starijoj tehnici, recimo platinum palladium. Kolor ili crno bela zavise od serije/projekta.
- Kako je došlo do toga da delove Beograda vidiš kao „Star Wars“ arhitekturu?
Jednu seriju fotografija sam želeo da posvetim gradu u kome sam rođen, što je u principu i najteži zadatak. Mi koji živimo u ovom gradu smo navikli na njega i sve teže primećujemo njegove čari.
- Da li te inače inspiriše da stvari vidiš drugačije ili da ih predstaviš u drugačijoj formi i obliku?
Da konstantno, to mi je posao 🙂
- Postoje li neki domaći veterani fotografije koji su ti “zadali domaći zadatak”?
Radio sam kao asistent kod Petra Vujanića i njegove fotografije pamtim kao vrhunske, iako nisam video novije radove. Zamurović i Peternek su ozbiljni carevi.
Kad bi sad izašo na ulicu sa fotoaparatom (grad po tvom izboru) i dobio pola sata, šta bismo videli na fotografijama?
Trenutno sam u Minimal Belgrade seriji, tako da razmišljam samo o njoj. (http://www.minimalbelgrade.com/) Do pre pola godine sam lovio brke po gradu sa asistentom i rasvetom, za seriju ,,Beogradske brke”.
- Da li misliš da fotografije na instagramu mogu da se posmatraju kao umetnost?
Instagram je odlično sredatvo za promociju svog rada. Sve svetske galerije ga koriste, a neko čak i prodaje radove za 100,000 $ i to tuđe..
- Da li i koliko istražuješ stranu fotografsku scenu i postoje li umetnici koji inspirišu tvoj rad?
Trudim se svaki dan da posetim omiljene foto sajtove/blogove, naravno to su Rodney Smith, Erwin Olaf, Tim Walker, Annie Leibovitz…
- Take a book… (tvoja preporuka knjige za čitanje)
Buddha & love, Lama Ole Nydahl
- Place to be (neko jedinstveno mesto koje treba da se vidi/poseti/doživi i zašto)
New York, odlična energija, izvlači 2.0 verziju iz svakoga.
- Da li nekad ne uspeš da preneseš na fotografiju, to što vidiš i da li te to nervira?
Uvek ispadne drugačije nego kada se razvija ideja. Pod drugačije mislim bolje.
- Inspiriši nas u tri reči.
U tri-četiri, try hard every day. To mi je jedna od prvih tetovaža.
- Da li postoje neki novi trendovi u fotografiji koji te privlače, i postoji li neki pravac u kom bi voleo da se oprobaš?
Fotografija iz ptičije perspektive je sve više dostupna sa dronovima i uvek zanimljiva. Voleo bih i da dodam “Direktor” ispred naziva fotograf, jer me video produkcija sve više privlači.
Pokrenuo sam jedan zanimljiv projekat www.kintsugi.rs
sve ono što Mirko radi, možete videti na sledećim linkovima